SENZORNA INTEGRACIJA – ŠTO JE TO? ZAŠTO I KADA UKLJUČITI DIJETE U AKTIVNOSTI SENZORNE INTEGRACIJE? KOJE SU DOBROBITI?
Senzorna integracija pojam je pod kojim podrazumijevamo integraciju (prihvaćanje) podražaja iz okoline kroz osjetila te njihovo funkcionalno korištenje u svakodnevnim aktivnostima, interpretacija informacija dobivenih iz osjetila i adekvatno odgovaranje na primljene odgovore.
Teoriju senzorne integracije utemeljila je dr. Anna Jean Ayres neuroznanstvenica.
Pod senzornom integracijom navodi neurološke procese kojima se uređuju informacije dobivene iz osjetila te adekvatno reagiranje na iste. Ayres je polazila od pretpostavke kako većina problema u ponašanju i učenju proizlazi iz slabe senzorne integracije kod djece.
Odabir senzornih informacija pod promjenjivim uvjetima okruženja zadaća je mozga koja se odvija svakodnevno cijelo vrijeme. Poteškoće u odabiru i primanju informacija iz osjetila mogu rezultirati djetetom koje je pretjerano osjetljivo ili neosjetljivo na promjene u okruženju.
Kada se javljaju poteškoće u senzornoj integraciji?
Poteškoće u senzornoj integraciji javljaju se najčešće u dobi od druge do sedme godina djetetova života, kada je ujedno i najbolje vrijeme za djelovanje na razvoj senzorne integracije, ali pojedini simptomi disfunkcija senzorne integracije mogu se primijetiti već i u dojenačkoj dobi.
Koji su simptomi disfunkcije senzorne integracije?
Najčešće viđeni simptomi kod djece i dojenčadi s disfunkcijama senzorne integracije povezuju se s neobjašnjivim reakcijama i razdraženim ponašanjem, plačem, negodovanjem i odbijanjem pojedinih aktivnosti, te pretjerano burnim emocionalnim reakcijama.
Zašto je važna rana intervencija u slučaju disfunkcije senzorne integracije?
Rana intervencija ključna je za što bolje otklanjanje poteškoća nastalih iz disfunkcija senzorne integracije. Potrebno je naglasiti kako senzorne disfunkcije nisu bolest već poremećaj sustava osjetila (sluh, vid, dodir, ravnoteža) na koje se može djelovati u vidu poboljšanja općeg stanja.
Važnost senzorne integracije u razvoju djece
Važnost senzorne integracije u razvoju djece značajno je povezana s kasnijim razvojem vještina potrebnim za svakodnevno funkcioniranje kao što su vještine krupne motorike, fine motorike, razvoj govora, vještine čitanja i pisanja, emocionalne regulacije.
Uključivanje djeteta u aktivnosti u kojima se potiče senzorna integracija osjetila pozitivno utječe na ponašanje djeteta i razvoj vještina. Kroz tretmane senzorne integracije dijete uči kako pravilno regulirati podražaje koji pomoću osjetila dolaze do mozga i koristiti ih kako bi postiglo funkcionalno ponašanje.
Svako dijete ima prirodnu potrebu ispitivati osjetila i kroz njih učiti o svijetu koji ga okružuje. Kroz aktivnosti koje se provode u senzornoj sobi, uz vodstvo senzornog pedagoga/terapeuta potiče se razvoj integracije osjetila i adekvatno korištenje primljenih informacija.
Aktivnostima kojima se potiču osjetila i njihova integracija kod djece utječe se na cjelokupni razvoj djece i brže usvajanje vještina te bolje učenje. Pravilnim organiziranjem osjetila i njihovim poticanjem utječe se na razinu fokusa djeteta i duljim zadržavanjem u aktivnostima te kao krajnji rezultat imamo učenje.
Koji je krajnji cilj senzorne integracije?
Krajnji cilj senzorne integracije je razvijanje što boljih puteva od osjetila do mozga. Što su veze između mozga i receptora u našim osjetilima bolje, usvajanje i usavršavanje novih vještina teći će brže te će usvojene vještine dijete će moći koristiti u svim situacijama i okruženjima.
Kako poticati senzornu integraciju kod djece i na koji način prepoznati je li dijete ima pretjerano osjetljive receptore na podražaje ili neosjetljive pročitajte u sljedećoj objavi…